Unfaithful *
četvrtak, 31.08.2006.
I'm Back!
Hm...
Da, dugo me nije bilo, ali trebalo mi je malo vremena... samo za mene...
Hvala Vam na svim savjetima koje ste mi dali.. uistinu su pomogli.. Uz vas sam uspjela pogledati stvari objektivno i sagledati cijelu situaciju u cjelosti...
Mislim da nisam rekla... prekinula sam s njim. Tako je trebalo biti. Jednog dana me samo nešto puknulo i tako sam odlučila. Iako sam dva mjeseca razmišljala o tome, to jutro je bilo odlučujuće... 7.8. Ne znam zašto... Bilo je jako teško.. Bila sam odlučna u svojoj namjeri.. ali dok sam ga gledala.. posljednji put... počela sam plakati i jecati... bilo je užasno.. Osoba koja mi je sve značila u životu...
Nisam ga čula tjedan dana.. I mogu vam reći da mi je baš bilo dobro.. uživala sam u svojoj slobodi.. Javio se nakon nekog vremena i pričali. i dan danas se čujemo i sve je više manje ok...
Naravno, uhvati mene i velika kriza i veliki bed... i teško je ne vratiti mu se.. Čak sam razmišljala o tome. Ali nikad to više neće biti kao prije.. Niti moji osjećaji nisi više isti. Bilo nam je lijepo, ali ja sam sazrila i promjenila se, i shvatila sam i da mogu bez njega..
Onaj moj "ljubavnik"... S njim sam par puta još zabrijala. U novu vezu još ne mislim uletiti, to je zadnje što mi trenutno treba.. A i on je nekako čudan.. tajanstven, misteriozan... nikad ne znaš što mu je u glavi. Ne bi se začudila ni kada bi me zaprosio, ni kad se više nikad ne bi javio... Razumijete o čemu pričam?
Pa, pošto je on tako zbrkan, u budućnosti ne računam na njega... ali mislim se još zabavljati s njim.. pa dokle ide, ide!
Eto, toliko o mojem ljubavnom stanju..
Počela sam prihvaćati samu sebe, osjećam se sretnije i zadovoljnije, napokon bez kompleksa, napokon zadovoljna u svojem tijelu... kakvo god bilo! :)
Pusa!
četvrtak, 03.08.2006.
Znatiželja
Bok!
Drago mi je zbog svih ovih ostavljenih komentara i vaših savjeta. Hvala vam...
Naime, ja sam bila na moru. Otišla sam 24.7. i upravo se maloprije vratila. Bila sam na moru s dečkom, kao i prošle godine.
Prije samog polaska na put shvatila sam koliko su stvari drugačije od prošle godine.. Prošlo ljeto sam bila sva uzbuđena radi mora, tjedan dana sam planira kakve ću krpice ponijeti i jedino mi je bilo važno da svaki dan izgledam tip-top sređena za njega, od badića do noćnih izlazaka. I bilo je jedino važno da on ponese dovoljno kondoma :)
A ove godine sam u kofer strpala par najobičnijih majica za plažu, spremala sam se 20 minuta, nije mi bilo bitno gdje idem, predviđala sam kaos i svađe, a došlo mi je da mu kažem kad me pitao za kondome da ne ponese niti jedan!
Na kraju je sve ispalo više-manje ok. Kupali smo se, do izlazaka mi baš nije bilo, ponekad povišen glas (još imam i pms) i to je to.
Moj "ljubavnik" mi se javio i nekad smo se dopisivali. Godila mi je pažnja, a i ostala sam ugodno iznenađena time da me se uopće sjetio. Često sam mislila na njega. Ali isto tako sam shvatila da mi on (NARAVNO) baš ništa ne znači. Mislim, to je neka obična zaluđenost, naravno da svog dečka volim kad sam s njim dvije godine.
Najkriznije su mi situacije bile pred spavanje i ujutro. Navečer, u mraku, moj dragi legao bi kraj mene i stavio ruku oko mojeg struka, ili bi me mazio cijelu noć dok ne bi zaspala. Ujutro (uvijek se probudim prva) bi mi došlo da zaplačem kad sam ga gledala kako spava.... Onda bi se i on probudio i poljubio me.
Preko dana je sve bilo kao i u Zagrebu. One tipične stvari koje ne volim kod njega su još više dolazile do izražaja. Shvatila sam da mi ga je teško trpjeti kao osobu, sa svim manama...
Par puta dok su nam se pogledi sreli i dugo tako zadržali, dok smo se gledali ravno u oči pokušavajući onome drugome pogledati u dušu, došao mi je osjećaj sažaljenja. On zaista nije zaslužio onakvo moje ponašanje. I to me pogađalo ravno u srce. Kao nekakva gruda u grlu, slina, i teško disanje... Došlo mi je da mu sve kažem i priznam, ali nisam imala dovoljno snage i znala sam da bi ga to prejako povrijedilo. Ali, osjećaj krivnje nisam imala...
Prije puta sam 99% bila uvjerena da ću prekinuti s njim. No sada... Činjenica je da smo se na moru opet zbližili, nije baš lako biti s voljenom osobom 10 dana konstantno i ostati hladnog srca.
Obožavam ga.. Te njegove okice, iskreni pogledi, preslatke riječi i sve to što radi za mene radi s toliko ljubavi.. previše ljubavi.. Teško mi je i osjećam kako mi svaki put srce brže zakuca kada se sjetim da moram donijeti finalnu odluku.
Ne mogu biti s nekim zato što taj netko mene voli! To je glupo i krajnje nepravedno i prema meni. Da, volim ga, ali osjećam da je vrijeme da malo probamo da vidimo kako će nam biti kada budemo bili sami. Shvatila sam da nema tog mog "ljubavnika" da vjerovatno ne bi prekinula s njim. Ali očito je ta treća osoba ukazala na neke probleme u vezi i neka moja premišljanja i stavove. I da sada nastavim biti s njime, za neko vrijeme će se opet pojaviti neka treća osoba.
Da sada imam 25 godina, sutra bih se udala za svog dečka! Najiskrenije vam kažem! Ali ja nemam 25 godina, ja ću sada 18. I fali mi to neko iskustvo, fale mi drugi dečki, fali mi flertovanje, zanima me kakav je drugi dečko u vezi, kako se ponaša, kakav je u krevetu... Vuče me mladost i čista ZNATIŽELJA!
Isto tako sam shvatila u svim tim razgovorima sa svojim frendicama da se ja više bojim te promjene, bojim se da ne izgubim sigurnost koju sam imala u dugoj vezi. Jer, to je jako velika stvar. U bilo koje doba, što god da vam se dogodi, vi znate da imate nekoga tko će uvijek biti kraj vas. I to je jednostavno predivno i neprocjenjivo. Bojim se da opet ne ostanem sama.. Bojim se samoće. I više se nekako bojim za sebe, da ne izgubim sve te stvari koje su meni važne: sigurnost, potpora i ljubav koju dobivam, nego što se bojim da izgubim NJEGA, baš njega, svog dečka. Jer, razmišljala sam, da postoji neki Pero koji mi pruža sve to što mi sad pruža i moj dečko, bilo bi mi jednako teško kao i sada. Ili zapravo ja to ne znam.
Što sam zapravo imala i što mi je to i koliko značilo, shvatit ću tek kad to izgubim.
Moram nešto napraviti, najgore je tapkati na jednom mjestu. Ali toliko se bojim i nemam hrabrosti išta učiniti.
Znate, duboko u sebi se nadam da ću uspjeti s ovim drugim dečkom.
A i duboko u sebi se nadam da ću se kad-tad moći vratiti svom dečku, da me neće do kraja odbaciti i da ću negdje u budućnosti dobiti svoju drugu šansu kada zadovoljim svoje sebične potrebe.
Bilo koja odluka donosi veliki rizik. Možda me moj dragi prestane voljeti i nađe drugu. A kako li će tek biti bolna spoznaja da sve ovo što je radio za mene, da radi i drugoj...
---------------------------------------
Evo, ne znam. Možda netko od vas ima tu sposobnost da vidi u ovim redovima nešto što ja ne vidim. Da u mojim rečenicama pročita nešto što se ne vidi dolovno. Možda je netko prošao isto što i ja... U svakom slučaju, zahvalna sam na svakom savjetu i na svakom ostavljenom komentaru.. Sve vas volim, PUSA!!!
petak, 21.07.2006.
Pozdrav svima
Hello!
Ovaj blog je napravljen zbog toga što neki ljudi znaju za moj prošli blog, a ja više ne želim da oni imaju pristup mojem najprivatnijem životu.
Napravila sam ga najviše zbog Vas, onih koji me čitaju i savjetuju. Jer imam potrebu da sve ono što mislim, napišem.. te da mi svojim komentarima pomognete u mojim svakodnevnim dilemama...
------------------------------
Molim Vas, trebam pomoć, sva sam zbunjena.. ni sama više ne znam što da radim..
Krenimo od početka.. Znate da imam dečka.. super dečka, divnog dečka, dečka koji me voli... Zajedno smo skoro dvije godine. I ja njega volim, ali naš odnos se dosta promjenio. Postali smo tako ozbiljni.. I, koliko god mi se u početku sviđala ta ozbiljnost, sada me sve više i više guši. Nije mi do ničega i ne uživam više u toj vezi. Pa mi imamo samo 18 godina, a ponašamo se kao da smo u braku! Sve mi je to postalo malo prestrašno.. Ipak, volim ga, i drag mi je, i pitam se da li ću ikada više naletjeti na tako dobroga dečka kao što je on...
U svim tim dilemama, meni se čak uspjelo dogoditi da ja upoznam nekog novog dečka.. I prije sam izlazila, i prije sam viđala dečke, ali ovog sam jednostavno zamijetila.. Naše poznanstvo se nastavilo i mi smo par puta otišli na kavu.. Rekla sam mu da sam u vezi i on je to prihvatio. Ali, i dao mi je do znanja da mu se sviđam.. A kako se tek on meni sviđa!!! Zgodan je, duhovit, malo stariji- a s tim i ozbiljniji.. ma ima sve što mi trenutno fali na mom dečku!
Uglavnom... sim i tam, i ne pitajte me kako... jednog dana, kad smo se našli.. ma bio je prezgodan! I cijelo sam vrijeme samo buljila u njega umjesto da slušam što govori.. i........ ......poljubila sam ga..... ..... ..........
I uzvratio mi je poljubac i nastavili smo se ljubiti. Naravno, sav taj "uvod" trajao je puno duže.. Tu večer kad sam se našla s njim, nisam ni u jednom trenutku pomislila na svog dečka.. niti sam se osjećala na ikoji način vezana.. I jednostavno, znam da sam pogriješila ali sam razmišljala: jebiga, mlada sam, i ako to toliko želim, zašto da to ne napravim?! Osjetila sam leptiriće u trbuhu kakve nisam već skoro godinu dana.. svo to uzbuđenje, nešto novo što se događa oko mene... i tako se dobro ljubi..
Što je najgore, nisam osjetila nikakvu grižnju savjesti. Nisam požalila za tim poljupcem. Dapače, opet bih ga ponovila.
Ali nije u redu prema mojem dečku, naravno da nije. On je jedini koji takvo nešto ne zaslužuje. A cure koje varaju... nikad ih nisam niti razumjela niti opravdala.. to mi je nešto najodvratnije što neka osoba u vezi može učiniti.. pa zašto i kako sam ja uspjela doći do svega ovoga????
Please help....
